U članu 7. Novog Zakona o zaštiti ličnih podataka propisani su principi obrade ličnih podataka te je u stavu (1) tačka b) istog propisan princip ograničenja svrhe, u smislu da podaci moraju biti prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama.
U konkretnom slučaju, kreditni službenik ne može dobiti lične podatke većeg broja klijenata koji ispaćuju kredit kako bi ih animirao za novi kredit jer je klijent dao saglasnost za obradu samo u slučaju odobravanja postojećeg kredita. Isplatom kredita ispujena je svrha obrade prikupljenih ličnih podataka, te se isti ne mogu koristiti u duge svrhe. Ukoliko bi kreditnom službeniku bili dostavljeni traženi lični podaci isti bi se koristili u svrhu direktnog marketinga , nuđenja novih kredita a ne u svrhu odobravanja kredita.
U članu 23. stavovi (2), (3) i (4) Novog Zakona o zaštiti ličnih podataka propisano je: „Ako se lični podatak obrađuje za potrebe direktnog marketinga, nosilac podataka ima pravo u bilo kojem trenutku uložiti prigovor na obradu ličnog podatka koji se odnosi na njega, za potrebe takvog marketinga…..Ako se nosilac podataka protivi obradi za potrebe direktnog marketinga, lični podatak više se ne smije obrađivati u te svrhe.“ Najkasnije u trenutku prve komunikacije s nosiocem podataka, isti se izričito mora uputiti na pravo da podnese prigovor i to se mora učiniti na jasan način i odvojeno od bilo koje druge informacije.

